|
|
SJEĆANJA
sve što mi je ostalo od tebe
samo su sjećanja
neke jadne, blijede ali vrijedne uspomene
bili smo glavni akteri
tog davnog života
koji je nekad i imao smisla
a danas nema ništa...
nema nas...
tek ponekad naviru te male sličice
no ti si ih odavno pospremio
u sive ladice
svojih misli
i ne otvaraš ih
a trebao bi...
trebao bi...
da se nikad ne izgube...
da ne ostare...
možda će jednom nekome biti važne...
pričaj o njima njoj...
slobodno prešuti moje ime
ali neka sjećanja zažive
jer ona su dio našeg života...
dio mog...
dio tvog..
dio naših snova...
MALO MI JE JEDAN ŽIVOT S TOBOM
Malo mi je jedan,
Jedan život s tobom,
Sve je lakše nego,
Nego reći zbogom...
Ja te molim,ja te molim,
Još samo jedan dan,
A onda neka umrem,
Nek utonem u san...
IVANA & JACQUES- PRINCEZA
Ti živiš,gdje zvijezde tkaju put od srebra,
I nevinošću sja tvoje lice.
Dok nedostižan kao sjena,
Nastavljaš svoj let.
Negdje sakriven tvoj je svijet,
Vječnom ljubavlju dodirni me,
I ostani uz mene.
Još neznam,dal si zvijezda ili žena,
Al samo jedan tren da postojiš,
Ko ružičasta morska pjena,
Na žalu stojim sam.
Galebova stope briše val,
Vječnom ljubavlju dodirni me,
I ostani uz mene...
Jer ti si princeza nekog drugog svijeta,
Tvoja riječ stvara čuda,
Budi iskrena uputi mi,
Osmijeh tek da znam,
Postojiš nisam sam,
Negdje izvan planeta.
Još neznam,dal si zvijezda ili žena,
Al samo jedan tren da postojiš,
Ko ružičasta morska pjena,
Na žalu stojiš sam.
Galebova stope briše val,
Vječnom ljubavlju dodirni me,
I ostani uz mene...
MIŠO KOVAČ- AKO ME OSTAVI
Samo jednom ljubav pokuca na vrata,
Da te rani čežnjom i gorčinom,
Da te vodi ko pticu bez jata,
Da te tješi vinom.
Samo jednom ljubav pokuca na vrata,
Da ti pruži snove i ljepotu,
Da ti stavi okove od zlata,
Jednom u životu.
Ako me ostavi,
Kad poželiš kraj,
I nebo će plakati,
Izgubit će sjaj.
Ako me ostavi,
ne ruši drugo sve,
pusti da vjerujem da voljela si me.
BORIS NOVKOVIĆ- PLAKAT ĆU SUTRA
Neka me mrze i podnose,
Danas pijem za nas i drugove.
Ostani tu,zaboravi sve,
Jer samo ti možeš,razumiješ me.
A godine idu i lome nas,
Ma neka nek idu za ovaj čas.
Plakat ću sutra kad odeš ti
Jer danas sam sretan moja ljubavi.
Pruži mi ruku,ohrabri me,
I ne vjeruj nikom,
Svi lažu te.
Pogledaj sad,lica ta,
Iza namještenih osmijeha.
A godine idu i lome nas,
Ma neka nek idu za ovaj čas.
Ostani tu,zaboravi sve,
Jer samo ti možeš,razumiješ me...
ZNANCI
Smijali smo se istim glupostima
onda kad djeca smo bili.
Voljeli smo iste stvari
i ništa si nismo krili.
Govorili smo jedno drugom sve
jer nismo bili stranci,
a nakon svega što smo prošli
ti tvrdiš da samo smo znanci.
NE TRAŽI ME
Jednom kad ti suza licem poteče,
Kad ostaneš sam u noći,
Znat ćeš kako jako boli i peče
Kad čekaš onog tko neće doći.
I kad napuste te dragi ljudi
Oni koji su ti bili sve
Možda se ljubav u tebi probudi
I sjećanje na dane protekle.
Želiš nekamo krenuti a opet se vraćaš
Kao da više nemaš kud...
Tebe, koji druge ne shvaćaš
Sad je stigao Božji sud...
Slike se pojavljuju pred tvojim očima
Srce te u grudima zebe
Tako je bilo meni u tim noćima
Kad sam čekala samo tebe.
Kad jednom ostaneš sam
A srce tako tužno zaboli te
Vjeruj, ja sve to znam...
Al ne vraćaj se, ne traži me..
Ne mogu više s tobom
Vremena prošla su ta
Kunem ti se pred Bogom
Da sam te ludo voljela.
Zato, kad divni trenuci nestanu
Kad jednom izgubiš sve
A suze padat ne prestaju...
Ne zovi, ne traži me!
Ti si bio sreća života mog...
Iskreno voljela sam te
Nek' pomogne ti dragi Bog
Al utjehu ne traži od mene...
Ne traži, ne zovi me
Kad jednom ostaneš sam u noći
Kad nestanu svi divni snovi
Ja ti utjehu dati neću moći...
NEKA SE DRUGI RADUJU
Za mrvu ljubavi,
Nismo svi rođeni,
Brodovi sreće odlaze,
Odlaze da se ne vrate...
Neka se drugi raduju,
Neka me noćas ne oplakuju,
Jer čemu život čemu sve,
Kad sreće nema za mene.
Još jedna evo pada noć,
Mladosti moja zbogom moram poć,
Visoko među zvijezdama,
Da nađem mir da nađem sna,
Gdje ljubav moja počiva.
Za mrvu ljubavi,
Nismo svi rođeni,
Godine sreću odnose,
Odnose al je ne vrate...
DA JE MOGLO
Ja ne priznajem ni poraz ni da te volim,
To ti neko gadno laže sad.
Idi iz života mog te samo molim,
Jer te mrzim to je sve što znam.
Da se zemlja negdje spoji s nebom,
Da se svijet pretvori u prah.
Ja ni tad više nebi s tobom,
U to sam sigurna.
Da je moglo još bi trajalo,
Za mene dušo ne brini.
Kad nije bilo nam suđeno,
Bolje me zaboravi.
Da je moglo još bi trajalo,
Kraj tebe ja bih ostala.
Jer što si htio to si dobio,
Boljeg sam zaslužila.
Dal to bila mladost,ludost ili nešto treće,
Ja naglas razmišljam o tome sad.
I teško preko usna prevalim te riječi,
Sve je bila samo navika.
Da se zemlja negdje spoji s nebom,
Da se svijet pretvori u prah.
Ja ni tad više nebi s tobom,
U to sam sigurna...
NEK TE ZAGRLI NETKO SRETNIJI
Ispod jastuka miris je kašmira,
Za nas će noćas svirat,
Tužnu pjesmu tu.
Umrijeti od ljubavi,
Dok mjesec pada na nas,
Reci dal bi za nas bio spas.
Nema duša snage te,
da bori se,
ovo je za nas put bez povratka...
Jer ti odlaziš večeras,
Samo prate te suze nebeske,
Za sto dugih godina,
Bog me kaznio bez tvog dodira.
Nek te zagrli netko sretniji,
Čuvali te svi dobri anđeli,
Samo neka me,
Nađi da nam se zvijezde sve zapale.
DANAS
Danas sam jaka kao stijena.
Ničeg me nije strah.
Znam da mi više nisi važan
i da od mene ne možeš stvoriti prah.
Postala sam čvrsta,
možda čak i hladna kao ti.
Ni suze, ni smijeh na moje lice
ti više ne možeš namamiti.
Preboljela sam te.
Danas to mogu reći glasno.
Ne volim te !
Dragi, da li ti je jasno?
DVA SVIJETA
Što smo mi?
Ti si radost-ja sam tuga.
Ti si sunce-ja sam kiša.
Ti si smijeh-ja sam plač.
Ti si dan-ja sam noć.
Mi smo dva različita svijeta
koja ne idu zajedno.
KAKO SAM TE SAMO VOLJELA
Sjećam se kako sam plakala
za tvojim očima
kako sam noćima
stajala na prozoru
i brojila zvijezde
O, kako sam te samo voljela!
Danima sam maštala o tvojim rukama
I sanjala o tim zelenim očima.
Nikog nisam imala, sama sam bila,
sama noćima plakala.
Mjesecima sam te čekala
da dođeš tu, baš tu
pred vrata moja, na moj prag.
Nikada to nećeš saznati.
Bože, kako sam te samo voljela!
Da, voljela.
Ah, bila sam dijete.
Što li sam onda znala?!
Ja, mala djevojčica, dijete tek...
LJUBAV NAM PROLAZI
Srce je dijete
što za majkom plače,
ono uvijek traži
da ga voli jače..
Molim te, voli me
kao prije
jer naša me ljubav preslabo grije!
Kao duh tvoj je odsutan,
kao da je među nama
neko treći prisutan!
Više me ne vidiš
istim očima,
već dugo drugoj
ideš noćima!
Ne ljubiš me kao prije često,
kao da mi kraj tebe nije mjesto!
Pomalo se povlačiš u sebe
i tvoje srce kuca hladnije, zebe..
Duša je kao potok
što će da presuši,
a ja još toliko toga
imam na duši!
U meni ljubav još ista nije nestala,
ali je na putu k tebi zastala,
jer ti mi šuteći govoriš:
"Stani, ne prilazi!"
Zar ne vidiš?
Ljubav nam prolazi!
NEKAD I SAD
Zar je tako teško u oči me pogledati,
a zajedno smo prošli mnogo toga?
Ti sada kao da se stidiš što si bio dio života moga.
Reci mi, jesam li skrivila štogod?
Jer ja sam te znala samo iskreno voljeti.
Tebi to sada ne znači ništa,
ali mene će srce zbog tebe uvijek boljeti.
No, da me nisi volio, to ti ne vjerujem.
Jer oči tvoje nikada ne lažu.
A da sam ti bila draga
i svi naši prijatelji kažu.
Zato makar zbog onog što smo imali
poneki put osmijeh mi pokloni
da bar on na jedan trenutak
sve brige koje me tište nakratko otkloni.
NIKADA NIJE KASNO
Ako ikada shvatiš što si izgubio
izgubivši mene,
neka te vodi put ljubavi
i srce neka ti k meni krene.
Jer kažu, da nikada ni za što nije kasno
pa tako ni za oproštaj moj.
Kada shvatiš, ako shvatiš
primit ću te u zagrljaj svoj.
SAMA
Utapam tugu u casi vina
i kisa sipa s nebeskih visina
padaju suze na hartiju bijelu,
a u daljini vidim tvoju sjenu.
Crno vino, a smedje oci
bojim se nocas u krevet poci.
Nece mi pomoci ni crno vino
kad krv nabuja i uzavre bilo.
Zasto me kaznjavas tako tesko
kad znas da mi je nocas kraj tebe mjesto.
Zar ti nije zao usana mojih
sto nisu naslonjene do tvojih?
Ja pozeljela sam da padnem u zagrljaj tvoj
da ti dotaknem usne,o jedini moj,
da grlim te grlim do kasno u noc
znaj da od tebe ne zelim poc.
I pada kisa iz oblaka teskih
i andjeli postaju dio gresnih
i srce moje bolno se slama
i casa na stolu ostade sama.
PRIZNAJ
Daj priznaj mi nešto
Da li je i tvom srcu teško
Da li ti je tužno vidjeti me kako patim
Da li poželiš da mi se vratiš
Da li si me ikada volio
Jesi li me ikada prebolio
Jesi li sretan sada
Postoji li još uvijek nada
Želim da znam
Mogu li još uvijek da ti dam
Onu ljubav koju sam izgubila
Da dobijem najljepše usne koje sam ljubila
Srce me boli
Ali te ipak volim
Ne znam radi čega
Sam te ostavila zbog njega
Jako se kajem
Srce ti dajem
Ako nije kasno
Dajem ti ga časno
Bila sam budala
Ali nisam znala
Šta, kako, gdje
Izgubila sam te
Zašto ljudi kasno shvate
Da će i oni da pate
Tj. da sve plate
Tako i ja sad plaćam
Za sve greške vraćam
Možeš li zaboraviti ponos malo
Da vidiš do čega ti je stalo
Da se malo vratiš sreći
Da mi kažeš dvije, tri riječi
Da kažeš šta osjećaš
A ja ću da ti obećam
Da ću te voljeti
Da te neće boljeti
Da te nikad povrijedit neću
Ja želim da nađemo sreću
Da se više nikad ne rastavimo
Da se zauvijek sastavimo
Ako misliš da je kasno
Reci mi to jasno
Ja ću da shvatim
Iako ću da patim
I ti si patio, znam
Valjda ovo neće biti kraj
Zato te molim,
Jer te volim
Da me shvatiš,
Da mi se vratiš...
ZASTO?
Zasto sam te voljela ludo?
Zasto toliko strasno?
Zar je ljubav uvjek cudo,
zar kad-kad nije i krasno?
Zasto sam umirala pod tvojim dodirima?
Zasto sam dala sve za tvoje poljubce?
Zar se uvjek gubim pod tudjim pogledima,
zar je ljubav satkana iz bolne kapljice?
Zasto uvjek patim ja?
Zasto nekad to ne budes ti?
Zar meni sreca nece da sja,
zar moram zbog tebe uvenuti?
Zasto na kraju kazes zbogom?
Zasto mi okrenes ledja lako?
Zar ne znas da umirem za tobom,
zar ne znas da to ne umije svako?
...Pogrijesila sam sto sam te srela te noci,
što sam toliko zavoljela te tvoje zelene oci…
iznevjerila sam sebe,
a i druge...
znam da te ne smijem voljeti,
i da moram zivjeti dalje.
Ima mnogo decki,
S kojima mogu biti…
Mogu me voljeti,
Kao ti..
Ali tebe..
nikad nijedna nece kao ja…
| < | studeni, 2008 | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | |||||
| 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
| 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
| 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
| 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
by {st@rshine}
bude kasnije
Dnevnik.hr
Video news portal Nove TV
Blog.hr
Blog servis
Forum.hr
Monitor.hr
...martina...
...ines...
...kika...
...žana...
...dora...
...by:Nina...
Volim:
svoje prijatelje, obitelj, nećaka Patrika, Tošu i sve njegove pjesme
, jednog dečka...
, nogomet i hrvatsku nogometnu repku
; Ronaldinha,C.Ronalda, FC Barcu, Dinamo, Fabregasa, Torresa, Van Persia, Dudua, razred(i stari i novi) 
, plesati( tulume; Black&White ) 
, rukomet i rukometnu repku 
, Balića , Hrvatsku, smijeh,
One Tree Hill(Chad,James,Michael), Malcoma u sredini 
, Zakon braće (Wentworth Miller) 
, chips, pizzu
, vodu, tenisice, MSN, narodnjake 
, subote, jeto i sve vezano uz to
, iskrenost, otvorenost, dobre filmove, pravdu, zelenu i žutu boju ljubav...
Ne volim:
aparatić za zube, Martina Taylora,
nepravdu na sportskim terenima,izgrednike koji se nazivaju navijačima, Novu Gradišku(Toše), brzu vožnju školu: matematiku, knjigovodstvo, informatiku 
, rock i metal, licemjerje, laž, politiku, rastanke, smrt, ljude koji misle samo na sebe, ljude koji se drugima izruguju, droge, alkohol, cigarete...
to smo nas dvije
opet mi...
Anja i Martina 
Snježana i Nina
Nina i Daria
Ines, Nina, Ivana, Nataša
Marijana i Andreja 
Nina, Ilija, Ivana 
Anja, Martina i Mokry u pozadini
Ivana i Martina 
Snježana, Ivana, Anja i Nina
najbolji dečki iz osnovne
najbolje cure iz osnovne
Mateja, Maja, Anemarija, Martina 
Anja, Martina, Daria i Ivana u Veneciji
Natalija, Nina i Ivana K.
Silvio
Denis i Silvio
Zlatko
Bruno
Tomislav
Ninin mali nećak Patrik 
Ninin tattoo 
Toše zauvijek...
Dugo me/nas nije bilo...a ni neznam kaj da pišem
...danas nije moj dan
...svako malo sam drukčijeg razmišljanja,raspoloženja,osjećaja...Ima dana kad neznam kam s sobom,kad neznam dal ovaj život uopće ima smisla...a onda mi dođe moje malo najjjjjdraže i najslađe stvorenje,moj mali Patrik,nasmije se i shvatim da njegov mali,nedužni osmijeh liječi sve...bar na tren zaboravim na sve ružno i jadno na ovom svijetu...Ponekad razmišljam i shvatim da sam s ovih nepunih 18 godina doživjela više lošeg u životu,više ružnoga nek lijepoga.Al shvatiš da je život takav-jednostavno nemožeš protiv sudbine...moraš se pomiriti s tim...najteže je pomiriti se s tim da neke ljude više ne možeš vratiti...jer su zauvijek otišli...jer su morali otići...makar bi dala sve da su uz mene...da me zagrle,utješe i vele da bude sve dobro...Neki su daleko...ali nikad daleko od srca...približava se Božić...najteže je znati da nikad više nebude isto...Al opet,s druge strane imam još ljudi koji mi previše znače u životu i presretna sam kaj ih imam,kaj su uvijek tu i zbog njih se isplati buditi....Kad znam da mi je teško da se mogu osloniti na nekoga,da mi veli da bude sve dobro...Ah...za danas bi to bilo to...
AKO JE ŽIVOT PJESMA
Dušu, ja sam ti ranila
Ja sam ti lagala sve
Tebe kad sam izgubila ,
Ja sam izgubila sve
Ako je život pjesma
Bio si pjesma moja
Ako je život tuga
Ja sam tuga tvoja
Ako je zivot pjesma
Bio si pjesma moja
Ako je život tuga
Ja sam tuga tvoja
Dušu ja sam ti slomila
Ja sam ti spalila sne
Tebe kad sam izgubila
Ja sam izgubila sve
Ako je život pjesma
Bio si pjesma moja
Ako je život tuga ,
Ja sam tuga tvoja
Ako je život …
Noćas tebe sam sanjala
U snu ti priznala sve
Tebe kad sam izgubila
Ja sam izgubila sve
Ako je život pjesma
Bio si pjesma moja
Ako je život tuga
Ja sam tuga tvoja
Ako je život pjesma
Bio si pjesma …
...by:ninna...
Upravo tak se osjećam...Prije dva dana je bila godina dana otkad je naš Toše imal zadnji koncert u Skopju...
još malo pa,za 9 dana bude godišnjica otkad ga više nema...Vrijeme je prošlo brzo,a opet čini se ko da ga nema već godinama...I u nedjelju je bil veliki humanitarni koncert 'Svi te volimo Toše' i nastupale su zvijezde s Balkana,među kojima i naš Toni Cetinski(koji nastupa u Luni danas i na koji nejdem),Nina Badrić,Aki Rahimovski i Sandi Cenov.A prijenos je bil u 20 sati,al na našem HRT-u + kojeg ja nemam!Ni kojeg vjerujem da pol Hrvatske nema.I kud baš taj program...A npr.srpski Pink i sl.nemam kad nemam kabelsku.I mislila sam kak bum onda to slušala na Narodnom radiu,kad ono...nemrem najti stanicu.Vuru i pol sam pokušavala dojti do signala,bezuspješno...i vuru i pol sam bezutješno plakala... Sve bi dala da sam to mogla gledati,a kamoli da sam bila tam...Jer se okupilo 50 000 ljudi,a nevjerojatnih 30 milijuna ljudi je gledalo koncert na malim ekranima.To je oduvijek željel,da napuni Gradski stadion...I napunil je,samo na koji način...Nadam se da budem nabavila taj koncert jer mi je to jedna od želja...Da vidim kolko ga je ljudi voljelo...Pjevali su njegove pjesme,čula sam da je bilo pretužno...Kad se samo sjetim da sam rekla da sljedeći njegov koncert je-moj koncert,da idem 100%...i evo ga,taj jadni život...
Više uzima nek daje...
Jučer je bila Operacija trijumf i bilo je predobro,studenti na 'Akademiji' su odlični.A kad sam vidla Aleksandra
...dečko je iz Makedonije,pjeval je Tošinu 'Čija si'.Ima glas ko Toše,nevjerojatna sličnost...a i ima nekaj njegovoga,tj.sliči mu
...nadam se da bude pobijedil,držim mu fige i telefon jer bum glasala za njega.
Igra bez granica
Da se bar mogu probuditi, u svijetu ljubavi, bez starih dugova i ovih nakaza, što su me stalno pratile. Da te bar mogu poljubiti, bez loših sjećanja na hladna proljeća, bez slike stradanja, što se baš na nas zalijepe...
Jer moj je život igra bez granica, umorna priča, trganje stranica na kojim ništa ne piše. Jer moj je život vječito padanje, kad zbrojim poraze ništa ne ostane. Samo još vučem navike. Sve na tome ostane...
Da te bar mogu probuditi, kavu ti skuhati, u krevet donijeti pa te poljubiti. Al toga nema ni ne postoji. Da se bar mogu zaljubiti, u malu seljanku, na nekom proplanku, gore u svemiru, tako da dolje ne vidim...
by:ninna...
Jučer bilo preeeedobro!!!!!!!!!!!!!!!!Napokon se i mi možemo 'pohvaliti' da smo bile u Pregradi na berbi grožđa.Tnx Nataša,tnx Petra,bilo prelijepo s vama,nadam se da to nije zadnji put i da bude još takvih dana!I vejika pusa Dejanu,preslatka beba je.Najjjjjj od svega je bila vožnja autićima na struju koju sanjam već par godina i bila mi je želja voziti se u tome.I eto,vozile se Ivana i ja,ja na kormilu,a Ivana moj suvozač i moralna potpora.Ipak sam ja još amater s autima i nisam se mogla baš najbolje snajti,al dobro...Bitno da smo se mi zabušavale u druge autiće i da kad sam davala gas da smo se vrtile u krug valjda jednu minutu.A najjače mi je bil jedan mali(vrag)koji se namjerno zabušaval u nas i k tome nam još kazal prst koji se ne smije kazati...
balavac jedan!
bitno da smo Ivana i ja potrošile 80 kn za autiće i 20 za ono..kak se već zove...ugl.'ono' di se sedneš i vrti te...eeee,ja sam mislila da bu mi utroba pala van,da bum umrla jer mi je srce kucalo 120 u sec.I ne kužim onda ljude,tj.dečka koji je sedel kraj nas koji nije ni pisnul kad smo se gore ubijali od straha.Jednino kaj mi je preostalo je bilo vrištati tak da me danas grlo taak boli i moliti se da što prije onaj sweet boy zgasi taj vrtuljak.Između pstalog bile u Blue up-u,pričale o svojim mračnim tajnama...cure,samo jedno:nisu vrijedni...popile smo koju za neke bivše...bolne,lijepe uspomene...jele hot-dogove,bombončiće kupljene kod retardiranog prodavača.I tak...da ostalo ne spominjem...Drugo nesmem napisati
by:...ninna....
mislim... stvarno je vrijeme za novi post! i priznajem, ja sam kriva.. Nina se fakat trudi redovito pisati i nikad joj ne ponestane teme, a ja..tu i tam, kad mi je fakat dosadno! danas je takav dan.. i otkud da sad počnem? sve je kak je bilo i prije par mjeseci...rana buđenja, zajebancija u školi, pa onda i nekaj malo prave škole i tak ti dok se ne okreneš, prođe cijeli tjedan.. kolko sam se naježila prije par dana pri pomisli na povratak u školske klupe, tolko mi je i bilo drago kad sam vidla sva stara lica, čula njihove glupe fore i provale, puno sitnica koje su mi falile, a sad mi već idu na živce.. 
Ines nam je pala razred, ali smo zauzvrat dobili Sabinu... cura je iz Zaboka, fakat simpa i sve super, makar sam prije nek sam ju upoznala imala skroz drukčije mišljenje o njoj! u razredu se vode žestoke rasprave oko maturalca... neki bi Češku, neki Španjolsku... ja bi htjela ovo drugo, ali mislim da bude na kraju dogovor pal na Češku. na neki način mi je i svejedno, samo da svi idemo i da nam bude ludo..točno onak kak svi pričaju kad se vrate s maturalca..
ljeto je prošlo brzo, prebrzo i nemoguće je ostvariti sve ono kaj smo planirali.. većinu subota provele smo, naravno u Blekiju .. ali nije mi žal, bilo je super.. druženja s najdražim mi ljudima, naslikavanja po najidiotskijim lokacijama, ples na muziku koja je svake subote ista... sve to ima svoju čar! jučer smo se našle kod moje kleti, igrale Čovječe, ne ljuti se, slušale muziku, pričale.. i igrale Istina ili hrabrost! doznale smo neke zanimljive stvari jedne o drugima 
... i bilo mi je predobro! to je nekaj nakon čega se osjećaš bolje, shvatiš po neznam koji put da imaš onih pravih prijatelja uz sebe i da im može fakat sve reći... naglašavam, fakaaat sve! znaju one zakaj sam to naglasila..
danas valjda idemo van. pogodite kud? daaaaa, pogodili ste! Bleki! jedva čekam.. i tak, sad mi ne možete reći da niš ne pišem.. budem se fakat potrudila malo češće, ali samo ak dobimo malo više kommova... kolko ste lijeni vi, tolko sam i ja.. budite dobri.. čitamo se..
...by:...ivana...
Danas dan počel ovak...navila ja sebi budilicu u 7,kaj je meni jakko rano kad obično spavam do 12.U 7 i 15 počela tekma za broncu,sudionici Pakleni i Španjolska.Još onak u polusnu pratila sam tekmu i po prvi put jedva čekala da završi da idem natrag na spavanac jer je umor bil nepodnošljiv(još kad sam se sjetila da se za tjedan dana tak svaki dan bude trebalo dizati...)Počeli smo ko i obično-odlično,vodili i po tri razlike,al nisu Španjolci bilo ko da bi odustali.I nisu odustali naravno,dok nisu poveli s 3-4 razlike...a naši počeli igrati kad je bilo prekasno...opet smo izgubili,al ne zbog toga jer nismo igrali nek zbog Hombradosa...opet ko i protiv Francuza,njihovi vratari su nas spriječili da osvojimo medalju na Olimpijadi.Al kaj sad,život ide dalje...makar tak nisam mislila u petak kad smo zgubili protiv Francuske..teško mi je to bilo palo,al danas,čudno...kad smo zgubili...bilo mi je žal,al ni upola tolko ko u petak...skoro pa mi je bilo svejedno.Valjda jer sam se u petak naplakala za cijelu godinu...Meni su oni i ovak i onak NAJBOLJI i bez obzira kaj se dogodilo,dal oni dobili tekmu il ne,volim ih i ne predbacujem ak zgube.I sad upravo vidim na televiziji da se Lino ispričava svima u ime reprezentacije.Ma kome se on ima kaj ispričavati?Pa on je napravil tolko toga čak i za sljedećih par godina,tak da...Lino,svaka al svaka ti čast,najbolji si,imaš najbolje dečke u repki.Volimo vas!Onda napokon nakon tekme,blizu 9,zgasim ja televizor i polako počnem snivati i onda mama zove sestru i mene da nek se dignemo da idemo na Mariju Bistricu.To mi veli 45 min prije nek smo išli,a ja bez oprane glave,bez ideje kaj obući...a to tak ispalo jer smo mislili da budući da je kiša,nikud nejdemo.Al uglavnom,drago mi je da sam išla.Nekak se bolje osjećam(makar sad to smiješno zvučiAl lakše mi je,i kad si tam onda nekak shvatiš da trebaš cijeniti ono kaj imaš u životu,da budeš sretan kaj imaš ono kaj imaš...Al sam puknula od smijeha kad smo išli na kalvariju...i išo je s nama od bratića sin,mali Noa,dečkić od tri i pol godine...I idemo mi prema jednoj postaji(sad neznam točno kojoj),a tam Isus nosi križ i oko njega još par ljudi,al se nije dobro vidlo jer smo bili još dosta udaljeni.A veli mali Noa:Gle konja!Ja sam crknula od smijehaKaj sve mali nebu provalilKad ideš na M.Bistricu,logično je da si nekaj i kupiš,ne?Prvo sam rekla da hoću samo onu svetu narukvicu kakvu imaju svi nogometaši.I onda prolazimo kraj jednog štanda s Dinamovim i hrvatskim obilježjima i veli mi sestra da ak si hoću pogledati kaj,da bu mi ona kupila.I tak ja razmišljala dal kupiti kaj od Modrih ili ipak repka na prvom mjestu.I ipak repka na prvom mjestu i kupila si ja šiltericu Croatia,baš mi je super,sad bum potpuna navijačicai kao idemo mi prema izlazu i doleti sister no.2 i veli da ovo moram videti...kad ono na štandu 'visi' majica...od Tošea!!I naravno da sam si ju kupila jer da mi ju nije sestra,mama je rekla da bi mi to sigurno kupila jer zna kolko ga volim.Ispunila mi se velika želja i mislim da moram biti skromna i više niš ne tražiti jer sam dobila i previše već u životu.Al čovjek je takav,uvijek hoće nekaj više...A ak koga zanima zakaj naslov posta glasi ovak kak glasi...glasi tak jer sam danas vidla majicu s tim natpisom i zaljubila se u njuBtw.velika pusa i Usainu Boltu,dečko je prezaaaakon!Do slušanja...
...by:ninna...
Kolko sam prekjučer bila sretna,presretna,tolko sam danas nesretna,tužna,tolko sam danas suza isplakala i još se nemogu pomiriti...Izgubili smo od Francuza u polufinalu 25:23...ruku na srce,zasluženo smo izgubili,jednostavno nije to bilo to,nije to bila prava igra naših Paklenih,nije to bilo dosta za finale...Kad pogledaš,još smo daleko dogurali...Balić cijeli turnir nije onaj pravi,Metličića i Lackovića nije bilo nigdi.Alilović danas nije obranil skoro pa niš.Zato je protiv Danske briljiral.A jbg,takav je sport...al žal ti je kad znaš da dečki mogu puno više i da možda koji put nemamo sreće,ozljede i sve skup.Al svaka im čast,Lino je legenda.Mislim da su nas previše razmazili,previše smo navikli na njihove odlične rezultate pa smo možda sad i malo razočarani.Jedva čekam da prespavam ovu noć,da zaboravim jer sutra bude valjda svježija pamet,shvatili bumo da je bronca isto tak odlična medalja,da smo uvijek u vrhu,da smo opet među 4 najbolje momčadi svijeta,tak da...ostaje nam samo držati fige za nedjeljnu borbu protiv Španjolske po drugi put.Danas kad sam gledala drugu polufinalnu tekmu Island:Španjolska,nemrem vjerovati da takva momčad tak može odigrati,tj.kak Španjolska može potonuti.To je dokaz da velike momčadi poput naše nemogu stalno pobjeđivati,da ima uspona i padova.A kad se bolje pogleda,mi imamo više uspona nek padova i nema razloga za brigu.Ipak,za malo tuge ima...Dominiković je reko da je draže boriti se za broncu,nek izgubiti u finalu i vjerujem,sigurno da je.I kak je Balić reko-ima malo razočarenja jer su ipak Olimpijske igre svake 4 godine,nekaj kaj se rijetko događa i treba iskoristiti priliku.Al kaj je tu je,sljedeće godine je svjetsko kod nas,imamo sve za veliki uspjeh...još i domaći teren...ma jedva čekam.Najviše žalim zbog dočeka...Vjerojatno nebu niš,tj,sigurno nebu niš,samo službeni doček u zračnoj luci.A da je sve normalno,trebalo bi im prirediti i na trgu jer je i ovo odličan rezultat(tj,bude odličan ak dobimo broncu).Sad još Blanka ulijeva nadu za medalju i to otprilike to...Završile još jedne Olimpijske igre,skoro.Prebrzo,nažalost.Sljedeće tek 2012...znači kad bum imala 21.g...sumnjam da bum tolko pratila to sve,tak da me hvata nostalgija...Al život ide dalje,sutra je novi dan...Treba stvarno prihvatiti da su Francuzi bili bolji danas,imaju odličnu obranu,odličnog Omeyera,odličan napad,odlične zepelline(poslije nas).Tak slično sam se osjećala na Euru kad smo izgubili protiv Turske...
al ovo je nekaj prebolno,rukometaši su mi ipak draži i sve to još teže mi pada...Al sve ih volimo,predragi su nam,nema mjesta za niš drugo osim ponosa,radosti kaj ih imamo.Dečki,vooolimo vas!
''Za naše rukometaše moja ljubav ima vječan ton,od hrvatske repke veći je samo dragi Bog...nek se tresu sve dvorane,najbolji na svijetu to smo mi,kada treba srce plane pa nas vodi novoj pobjedi...Hrvatska!HEJ,HEJ PAKLENI U BOJ,NEK SVI DRHTE KADA KRENE STROJ,HEJ,HEJ PAKLENI U GLAS,NAŠA SRCA KUCAJU ZA VAS...''
src="http://img180.imageshack.us/img180/236/domba89lmjg2.jpg" border="0" alt="Image Hosted by ImageShack.us"/>
...by:ninna...
Tooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooo!Kak sam ja sretna danas!A sigurno ima takvih puno!!Pobijedili smo Dance u Ľ finala i to 26:24!!!!!Kakva tekma,živci su pucali,al se na kraju isplatilo,ipak su to naši dečki koji u takvim utakmicama daju najbolje od sebe.U petak polufinale s Francuzima,opet...Kud baš njih,al ak hoćemo u finale moramo pobijediti.Samo zakaj uvijek dobimo najteže protivnike?
Bila to košarka di smo očekivano potopljeni od Španjolaca,bil to vaterpolo di smo najviše svojom greškom izgubili od Crne Gore...Al su nam zato priuštili slavlje naši Pakleni,a znala sam da bumo dobili.Nadam se da možemo do finala,tj,do drugog olimpijskog zlata.To bi bilo prekrasno...još i doček...moja najveća želja još od 2004.,al nikak da se dočekam.Nadam se da je to sad prilika.Alilović je odlično branil,Šprem bil u našim redovima najbolji igrač,svakaaa im čast.I super vijest da makar Baliću i nije išlo kak mu zna ići,opet smo dobili kaj dokazuje kvalitetu.Još kad pogledaš da nam nijedni suci nisu naklonjeni...F**k svi koji ste nepravedni!Weeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeee!Samo da vratimo Francuzima za ono u prvom kolu,kad ionak nismo imali Balića.Sad bu druga priča,nadam se sa sretnim završetkom za nas.Btw.škola počinje za 1 i pol tjedan,nemrem vjerovati.Kad je to vrijeme proletelo?Užas kad se sjetim...zato sad pokušavam uživati..kolko ide...a baš i nejde nekak...sjećanja,uspomene...ah...nije vrijedno spomena...al zakaj se ljudi moraju miješati u tuđe živote???...to je jadno od nekih ljudi...od nekih koji bi se trebali skriti u mišju rupu...al dobro,život je takav...
al ništa mi neće ovi dan pokvaritI love Croatian handball playersAnd they are:Balić,Lacković,Metličić,Džomba,Vori,Vuković,Valčić,Šprem,Sulić,Horvat,Duvnjak,Alilović,Losert,Dominiković i legenda Lino!Mwa
Za kraj jedna pjesmica.....
Zauvijek...
Tada sam te prvi put vidjela,
ali pamtit ću tvoje lice zauvijek...
Tvoje prve riječi upućene meni
čuvat ću u srcu zauvijek...
Tvog prvog osmijeha zbog mojih riječi
sjećat ću se zauvijek...
One tužne riječi na rastanku
parat će mi srce zauvijek...
Tisuće ljudi danas imaju rođendan,ali ja mislim samo na tebeŽana,sretan ti prvi i zadnji 17.rođendan,da doživiš još tolko otprilikeDa doživiš još puno,puno godina,da ti se ostvare sve želje(koje je moguće ostvariti;ne sanjaj o discu u blizini),da uskoro nađeš osobu koja će ti uljepšati svaki dan,zbog koje budeš znala da se vrijedno smijati,plakati;da shvatiš da život ima i lijepih strana,da ima ljudi koji te vole zbog onoga što jesi(makar mi koji put imamo nesuglasica,al osim toga).Da za sve imaš volje,snage i hrabrosti,da uvijek ustraješ u onome kaj hoćeš(ak je moguće ostvariti naravno) Jer život je posut trnjem i ja ću uvijek biti tu uz tebe,da ti pomognem da zaobiđeš to trnje i da budeš sretna.''Kad prođe naša mladost,dani ludovanja,plakanja i sreće,znaj da ćeš uvijek imati mene,prijateljicu koja te nikad zaboraviti neće...''Da više ne duljim...hoću ti svu sreću i ljubav ovog svijeta.Dobro,da ostane nekaj i za nas malo
Velika pusaa,a poklon stiže već prvi tjedan škole
Ako ti treba prijatelj
Kada se osjećaš potišteno,
kad u tvojim očima tuga vlada,
kada izgubiš svoju bitku
i želiš pobjeći od straha...
Kada suze počnu teći
sa svim ranama i boli;
sjeti se mog imena,
ako ti treba prijatelj...
Kada tama prekrije tvoju sjenu;
nadu u tvom životu,
kada se sve čini pogrešno
što ide tvojom stazom;
Biti ću tvoj put
najbrže što mogu;
samo to reci jednom,
ako ti treba prijatelj...
Kada poželiš razgovarati;
i tvoji osjećaji ne slušaju,
kada pronadeš svoj cilj
i spremiš ga u arhivu...
Kada ti sunce daje svoju toplinu,
i kada šetaš sam po kiši;
još uvijek, ovdje sam
da ti vjerujem,
ako ti treba prijatelj...
Nakon nekog vremena vidiš tanku granicu između držanja za ruku i vezanja za dušu...naučiš da voljeti ne znači oslanjati se i da društvo ne znači sigurnost...naučiš da poljupci nisu ugovori i svoje poraze počinješ prihvaćati uzdignute glave i otvorenih očiju...naučiš da su rijetki oni koji te iskreno vole i drage ljude počinješ cijeniti! Naučiš da putove moraš graditi danas, jer sutrašnje tlo suviše je nesigurno...naučiš da i sunce opeče kad mu se približiš. I zato sadi svoj vrt umjesto da čekaš da ti netko pokloni cvijeće...naučiš da moraš mnogo toga pretrpjeti ako voliš. Naučiš da si uistinu snažan i da postojiš...Sretan rođendan i sve najbolje...
...by:ninna...
Joj,kak sam sretna.Postala sam prijateljica od Maria Ponjavića i Mire Tomića na fejsu.Baš fora.Dodal me neki Egipćanin i Turak.Sve bi bilo dobro da ja znam engleski,da se znam razgovarati na engleskom.Hoću nekaj pitati i onda neznam kak složiti.Joj!To ti je kad ideš u osnovnu školu u Tuhelj i kao glavni jezik učiš njemački.Al dobro…Najjbolje od svega-frendica sam Ronaldinhu.Mom najdražem nogometašu.Možeš misliti kak je to on,al dobro.Čak je bil jedan dan kao online,a sigurno nemre biti kad je u Pekingu na Olimpijadi.Opet me trese navijačka groznicaaa!Inače,danas je počela Olimpijada,službeno.Hoću puno sreće prije svega našim rukometašima,pa onda košarkašima,tenisačima,atletičarima,plivačima...ma svim Hrvatima u Kini.Stvarno je bilo predivno,sve od početka ceremonije,pa sve do paljenja olimpijske baklje.Bilo ih je ko Kineza.Naš Balić je predvodil hrvatsku delegaciju,baš su bili slatki naši...ma naj smo,to svi znaju.Jedva čekam rukomet,prva tekma s Španjolcima,mislim da za dva,tri dana.To bu stvarno pravo zagrijavanje.Šteta da nema Čupića,bil je odličan skroz,al jbg,nema sportske sreće.Vjerujem da i bez njega možemo daleko.Tj.da bez njega možemo ponovo postati Olimpijski prvaci.Ma sigurna sam.Sutra,idemo...…u Bleki!!!!Opeeeet.Nisam ja rekla da neko vrijeme nejdem dole.A u srijedu bile u Dubrovčanu na ‘Božjem licu’.A Božjeg lica nigdi.Bila neka fešta,a ok,bolje nek doma biti.Malo plesale,vrištale,Žanu ofiral Floky papa jabuku i tak.Dr.tjedan bazeni,jasno cure?Ma jasno.U petak,za tjedan dana već V.Gospa.Samo se nadam da nebu utkamica navečer jer onda se bojim da bum morala ostati doma jer to ne propuštam nikkakkkk!Al nebumo valjda takve sreće(nesreće).Evo jedne lijepe pjesmice…papa
Samo jednom živimo
Na ovom svijetu...
Sve ono dobro što ga
Jedni drugima možemo učiniti,
Ljubaznost koju možemo iskazati,
Učinimo odmah.
Ne odgađajmo to i
Ne zanemarujmo jer ovim svijetom
Nećemo proći drugi puta...
...by:ninna...
...ako je voljet bio grijeh,ja svoju kaznu sam platila,sve svoje dugove vratila...Osjećam se i tužno...i povrijeđeno...i razočarano...i jadno...ko neko najjadnije biće na ovom jadnom svijetu...sreća...il ljubav...il kaj god,meni nije naklonjena...Napokon se malo sredim...dođem u normalu,zaboravim na sve ružno...sve ono kaj mi se događa posljednjih 4 mjeseca u vezi jedne osobe...i onda se on opet,neznam zbog kojih razloga...pojavi u mom životu...da bi me opet vrijeđal...da bi mi opet nabacil neku krivnju...da bi me opet sve podsjetilo da sam kriva i da bum tu krivnju nosila do kraja života...A najtužnije od svega mi je to da se nakon svega tak ponašamo jedan prema drugomu...da nakon svega samo mislimo kak poniziti jedan drugoga...da nakon svega nismo zaslužili drugu šansu...da ja nisam zaslužila drugu šansu...a stalo mi je do njega...i mislim samo na njega već skoro tri godine...a on misli samo na to kak mi se osvetiti zbog nečega zbog čega se i grizem već 4 i pol mjeseca...zbog nečega kaj nisam htela napraviti...a jbg jesam...neznam zakaj jesam...i ne bježim od toga da sam kriva...i znam da sam zaslužila da mi se to vrati na neki način...al da mi se tak vraća...kaj da uopće očekujem od života...?!'' Once again I'm left asking the wall if there's something wrong with me...''Prihvatila sam neke činjenice takve kakve jesu,neke osobe pomogle su mi da shvatim da treba ići dalje,kak god teško bilo...i onda vidim samo ponižavanje s njegove strane...opet...samo se pitam zakaj sam ja to zaslužila...Ostaje mi samo nada da postoji neko Gore koji sve vidi...sve bi bilo lakše da ga više ne vidim...ne čujem...Kolko god ja njega voljela...tolko me razočaral...jer nisam mislila da u nekome može biti tolko osvete,tolko mržnje...i onda mi može lagati i tvrditi da mi je oprostil?...ne treba meni ni tvoj oprost,ne treba meni više niš tvojega...samo me pusti na miru,da živim dalje...bez tebe...da me svako malo ne podsjećaš na ono kaj smo imali,a izgubili... ''Reci gdje je sve,što drugi nikada imali nisu,kada prestaje ova tuga...?Reci gdje smo mi,zar nije palo dovoljno suza,dal je bolja sad neka druga...''
JEDNA LJUBAV
Čemu sada riječi
neki suvišni razgovori
nepotrebni pogledi
I možda slučajni osmjesi?!
Pustinje u meni više nema
da bi me preko vode
žednu preveo.
I kome su potrebni
nekakvi pozdravi
koji nikada
nisu ni živjeli?!
Čemu, čemu se prisjećati prošlosti
davno zaboravljenih osjećaja
jedne izblijedjele nesretne ljubavi...
JA SAM KAMENJE...
Doveo si me do samog kraja svijeta,
u svemir sam letjela s tobom
i bila sam dio sjajnih zvijezda!
Ali tamo si me ostavio,
sama da budem..
I vratit se po mene si zaboravio..
Otišao si tiho sa stubama od oblaka,
nekim putem kojim moja noga nije kročila.
Za mene nije dovoljna bila
zemlja tvojih snova, tvojih želja!
Ipak htjela sam da mi pokažeš
da sam samo zrno u polju pšenice
i da za mene nisu građene
te tvoje tvrđe i avlije!
Jer u tvom životu ja sam
kamenje od koje se tvoja noga u ljutnji spotiče!
